22. lipnja 1593., dan kada su Hrvati zaustavili Osmansko Carstvo

Dok se danas veličaju mitovi iz šume Brezovica, gotovo potpuno se prešućuje jedan od najsudbonosnijih datuma hrvatske i europske povijesti – 22. lipnja 1593., dan kada su hrvatski ratnici, rame uz rame sa zapadnim saveznicima, kod Siska zaustavili osmanlijsku silu koja je prijetila uništenjem europske kršćanske civilizacije.

Pod vodstvom hrvatskog bana Tome Bakača Erdődyja, samo 5.000 kršćanskih ratnika nadvladalo je 15.000 Osmanlija predvođenih Hasan-pašom Predojevićem.

Osmanlije su doživjele težak poraz u kojem je poginulo oko 10.000 njihovih vojnika, a sam Hasan-paša se s dvanaestoricom begova utopio u rijeci Kupi.

Ova pobjeda označila je kraj osmanlijskog ofenzivnog pohoda prema Europi. Hrvatska, izranjavana i opustošena dugim ratovima, nastavila je nositi titulu Antemurale Christianitatis – Predziđe kršćanstva, ne samo simbolično, već stvarnim životima i žrtvama svojih ljudi.

Papa Klement VII. uputio je pismo zahvale, a španjolski kralj Filip II. odlikovao je bana Erdődyja titulom viteza reda sv. Spasitelja.

I do danas, zvono zagrebačke katedrale svakog dana u 14 sati odzvanja u znak zahvalnosti na toj pobjedi.

Zar ova presudna bitka ne zaslužuje javno i dostojanstveno obilježavanje?

Zašto se prešućuje događaj u kojem su se branili narod, vjera i civilizacija?

U borbi kod Siska branila se Europa, branila se kršćanska vjera, branio se hrvatski narod. To su bili istinski antifašisti svoga doba, oni koji su se suprotstavili tadašnjoj imperijalnoj tiraniji i okupaciji.
Vrijeme je da se hrvatski narod ponovno s ponosom prisjeti tko su mu bili pravi branitelji i pravi temelji slobode.

I neka zauvijek ostane zapisano: “In Deo vici!” – U Bogu pobijedih!