Na današnji dan, 14. prosinca 1995. godine, u vojnoj bazi Wright-Patterson u Daytonu, Ohio, potpisan je Daytonski sporazum, kojim je zaustavljen krvavi rat u Bosni i Hercegovini. Taj sukob, potaknut velikosrpskom agresijom, odnio je više od 100.000 ljudskih života, ostavio milijune raseljenih i razorio tkanje zajedničkog života u zemlji. Potpisivanje sporazuma označilo je kraj rata, ali i početak novog, političkog poglavlja koje je BiH suočilo s nizom izazova.

Daytonski sporazum bio je povijesna prekretnica. Njime je očuvan teritorijalni integritet BiH, zaustavljena agresija i osiguran mir u državi čija su tri konstitutivna naroda – Hrvati, Bošnjaci i Srbi – bili iscrpljeni ratom i razaranjima. Sporazum je predvidio jedinstvenu, ali duboko decentraliziranu državu podijeljenu na dva entiteta – Federaciju BiH i Republiku Srpsku – uz posebni status distrikta Brčko. Njegova implementacija ovisila je o međunarodnoj zajednici, koja je kroz Ured visokog predstavnika preuzela ulogu nadzora i jamca sporazuma.

𝘾𝙞𝙟𝙚𝙣𝙖 𝙢𝙞𝙧𝙖 𝙞 𝙥𝙤𝙯𝙞𝙘𝙞𝙟𝙖 𝙝𝙧𝙫𝙖𝙩𝙨𝙠𝙤𝙜 𝙣𝙖𝙧𝙤𝙙𝙖

Iako je Dayton donio mir, njegov politički okvir imao je visoku cijenu, osobito za hrvatski narod. Tijekom pregovora Hrvati su napravili ključne teritorijalne ustupke, povlačeći vojne snage koje su bile nadomak oslobađanja Banje Luke, što je omogućilo uspostavu Republike Srpske. Mnogi prostori pod hrvatskom kontrolom, uključujući većinu Bosanske Posavine, ostali su izvan dosega povratka izbjeglica i političkog utjecaja Hrvata. Hrvatska Republika Herceg-Bosna, koja je bila jamac sigurnosti Hrvata tijekom rata, ukinuta je Washingtonskim sporazumom i integrirana u Federaciju BiH. Hrvati su vjerovali u ravnopravnost i pravednost novog sustava, ali se ta nada ubrzo pokazala iluzornom.

Položaj Hrvata u BiH postao je posebno težak u godinama nakon Daytona. Sustav, zamišljen da jamči jednakopravnost tri naroda, postupno je pretvoren u mehanizam majorizacije, gdje Bošnjaci, kao brojniji narod, preglasavaju Hrvate. Najvidljiviji primjer toga je izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH. U četiri navrata na tu je poziciju izabran Željko Komšić, zahvaljujući glasovima Bošnjaka, unatoč jasnom protivljenju hrvatskog biračkog tijela. Time su prekršeni duh i slovo Daytonskog sporazuma, koji predviđa legitimno političko predstavljanje svakog konstitutivnog naroda.

𝙋𝙧𝙤𝙗𝙡𝙚𝙢𝙞 𝙪 𝙛𝙪𝙣𝙠𝙘𝙞𝙤𝙣𝙞𝙧𝙖𝙣𝙟𝙪 𝙙𝙧ž𝙖𝙫𝙚

Daytonski politički sustav, iako ključan za prekid rata, pokazao se nepraktičnim za dugoročnu stabilnost. Federacija BiH, podijeljena na 10 županija, administrativno je prekomplicirana i nefunkcionalna, dok Republika Srpska koristi svoju autonomiju za jačanje separatističkih težnji. Međunarodna zajednica, koja je trebala osigurati ravnotežu, sve se više povlačila, prepuštajući BiH unutarnjim tenzijama i neriješenim sukobima.

Republika Hrvatska, kao supotpisnica Daytonskog sporazuma, također je bila suočena s nekonzistenošću i različitim pristupima. Iako je posljednjih godina značajno povećala svoj angažman u pružanje pomoći i na zaštiti prava Hrvata u BiH, često izostaje odlučnost u međunarodnim forumima kako bi se spriječila diskriminacija i osigurala njegova puna ravnopravnost.

Daytonski okvir, zamišljen kao privremeno rješenje, sve više djeluje kao kočnica za funkcionalnost države i ravnopravnost svih naroda.

Š𝙩𝙤 𝙙𝙖𝙣𝙖𝙨 𝙯𝙣𝙖č𝙞 𝘿𝙖𝙮𝙩𝙤𝙣?

Na obljetnicu potpisivanja Daytonskog sporazuma, važno je prisjetiti se njegovog povijesnog značaja. Bez njega, rat bi se nastavio, donoseći nove žrtve i razaranja. No, mir postignut Daytonom nije bio potpun – ostavio je brojna otvorena pitanja koja su danas ključna za stabilnost BiH i položaj Hrvata. Sustav koji ne omogućava legitimno političko predstavljanje i ravnopravnost ne može osigurati dugoročnu stabilnost.

𝐏𝐨𝐭𝐫𝐞𝐛𝐧𝐞 𝐬𝐮 𝐫𝐞𝐟𝐨𝐫𝐦𝐞 𝐤𝐨𝐣𝐞 ć𝐞:

– Osigurati pravo svakog konstitutivnog naroda da bira svoje predstavnike;

– Učiniti Federaciju BiH funkcionalnijom kroz racionalizaciju administracije.

Ojačati političku suradnju Hrvata i Bošnjaka kako bi se suprotstavili destabilizirajućim politikama Republike Srpske.

Hrvatski narod u BiH, koji predvodi europski put zemlje, zaslužuje ravnopravan položaj i priznanje svojih prava. Obljetnica Daytona prilika je da se podsjetimo kako je mir bio prvi korak, ali da pravi mir ne postoji bez pravde i jednakopravnosti.

𝐁𝐢𝐇 𝐝𝐚𝐧𝐚𝐬 𝐭𝐫𝐞𝐛𝐚 𝐬𝐮𝐬𝐭𝐚𝐯 𝐤𝐨𝐣𝐢 ć𝐞 𝐩𝐨š𝐭𝐨𝐯𝐚𝐭𝐢 𝐧𝐣𝐞𝐳𝐢𝐧𝐮 𝐬𝐥𝐨ž𝐞𝐧𝐨𝐬𝐭 𝐢 𝐮𝐯𝐚ž𝐚𝐯𝐚𝐭𝐢 𝐣𝐞𝐝𝐧𝐚𝐤𝐨𝐩𝐫𝐚𝐯𝐧𝐨𝐬𝐭 𝐬𝐯𝐢𝐡 𝐧𝐣𝐞𝐳𝐢𝐧𝐢𝐡 𝐧𝐚𝐫𝐨𝐝𝐚, 𝐤𝐚𝐨 𝐢 𝐢𝐧𝐝𝐢𝐯𝐢𝐝𝐮𝐚𝐥𝐧𝐚 𝐩𝐫𝐚𝐯𝐚 𝐬𝐯𝐢𝐡 𝐧𝐣𝐞𝐳𝐢𝐧𝐢𝐡 𝐠𝐫𝐚đ𝐚𝐧𝐚. 𝐒𝐮𝐬𝐭𝐚𝐯 𝐤𝐨𝐣𝐢 ć𝐞 𝐨𝐦𝐨𝐠𝐮ć𝐢𝐭𝐢 𝐟𝐮𝐧𝐤𝐜𝐢𝐨𝐧𝐚𝐥𝐧𝐨𝐬𝐭 𝐝𝐫ž𝐚𝐯𝐞, 𝐚𝐥𝐢 𝐢 𝐳𝐚š𝐭𝐢𝐭𝐮 𝐧𝐚𝐜𝐢𝐨𝐧𝐚𝐥𝐧𝐢𝐡 𝐢𝐝𝐞𝐧𝐭𝐢𝐭𝐞𝐭𝐚 𝐮 𝐨𝐤𝐯𝐢𝐫𝐮 𝐃𝐚𝐲𝐭𝐨𝐧𝐬𝐤𝐢𝐡 𝐧𝐚č𝐞𝐥𝐚.

Hrvati u BiH nisu samo konstitutivni narod – oni su i jamac europskog identiteta zemlje te ključni faktor stabilnosti i razvoja. No, njihova je opstojnost ugrožena sustavnom diskriminacijom i pokušajima marginalizacije unutar političkog sustava.

Ako BiH želi ostvariti svoju europsku budućnost i osigurati trajni mir, potrebne su hitne reforme koje će osnažiti legitimno predstavljanje i ravnopravnost, u skladu s izvornim odredbama Daytonskog i Washingtonskog sporazuma.

Na današnji dan, 29 godina nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, trebamo se prisjetiti velike žrtve koju je hrvatski narod podnio tijekom rata, ali i nepokolebljiv duh hrvatskih branitelja koji su se borili za mir i slobodu svog naroda.

Danas je na međunarodnoj zajednici, institucijama BiH i susjednim državama poput Hrvatske da preuzmu odgovornost za budućnost ove složene države.

Dayton je donio mir, ali samo pravda, jednakopravnost i funkcionalan sustav vlasti mogu donijeti stvarnu stabilnost i perspektivu za sve njene narode i građane.