Na današnji dan, 18. ožujka 1994., u Bijeloj kući uz posredništvo SAD-a i prisutnost tadašnjeg američkog predsjednika Billa Clintona, predsjednici Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman i Republike BiH Alija Izetbegović, te Haris Silajdžić i Krešimir Zubak, potpisali su Washingtonski sporazum. Ovim je sporazumom formalno zaustavljen sukob između Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Armije BiH te je uspostavljena hrvatsko-bošnjačka Federacija BiH kao novi politički okvir na slobodnim teritorijima BiH.

Za hrvatski narod u BiH, Washingtonski sporazum imao je iznimno važnu, ali i dvoznačnu povijesnu ulogu. S jedne strane, omogućio je obnovu savezništva Bošnjaka i Hrvata, što je dovelo do vojne suradnje HVO-a i Armije BiH s Hrvatskom vojskom, a u konačnici rezultiralo oslobađanjem velikog dijela BiH od srpskog agresora kroz vojne operacije “Ljeto ’95”, “Oluja”, “Maestral” i “Južni potez”. Također, spriječena je daljnja devastacija hrvatskih prostora u BiH i postavljen je politički okvir u kojem su Hrvati trebali imati zajamčenu ravnopravnost s Bošnjacima.

Međutim, događanja u desetljećima nakon potpisivanja pokazala su da je izvorni duh sporazuma izigran, a Hrvati su postupno politički razvlašćeni kroz sustavne izmjene ustava i preglasavanja.

KLJUČNI ELEMENTI SPORAZUMA I NJEGOVA GEOPOLITIČKA VAŽNOST

Washingtonski sporazum predviđao je nekoliko ključnih političkih rješenja:

✅ Prekid sukoba između HVO-a i Armije BiH, čime je obnovljeno savezništvo protiv velikosrpske agresije.
✅ Uspostava Federacije BiH, koja je trebala funkcionirati na principu ravnopravnih županija (kantona) i spriječiti dominaciju jednog naroda nad drugim.
✅ Konfederalni odnosi Federacije BiH i Republike Hrvatske, koji su trebali osigurati trajnu povezanost hrvatskog naroda u BiH s matičnom državom.
✅ Vojna i politička suradnja Hrvatske i Federacije BiH, što je omogućilo zajedničko oslobađanje okupiranih teritorija u završnoj fazi rata.

Sporazum je Hrvatskoj osigurao međunarodni legitimitet za vojnu i političku ulogu u BiH, ali je Hrvatima u BiH trebao jamčiti ravnopravnost s Bošnjacima u novom entitetu.

Međutim, ključni element sporazuma – konfederalna veza s Republikom Hrvatskom – nikada nije zaživio. Nakon smrti predsjednika Tuđmana i dolaska Račanove vlasti, taj je aspekt potpuno odbačen, čime je Hrvatska izgubila institucionalni utjecaj i smanjila zaštitu Hrvata u BiH.

SUSTAVNO KRŠENJE SPORAZUMA I SLABLJENJE HRVATA U BIH

Iako je Washingtonski sporazum formalno trebao osigurati ravnopravnost Bošnjaka i Hrvata unutar Federacije BiH, u praksi je postao alat bošnjačke političke dominacije:

❌ Sustavno jačanje federalnih institucija na račun županija, što je suprotno duhu sporazuma.
❌ Nametanje političkih predstavnika Hrvatima, pri čemu su Bošnjaci četiri puta izabrali hrvatskog člana Predsjedništva BiH (Željko Komšić).
❌ Razgradnja pariteta u institucijama, gdje je prvotna podjela ministarskih mjesta (50-50) preinačena u korist Bošnjaka (8 ministara Bošnjaka, 5 Hrvata i 3 Srba, pri čemu Srbe imenuju Bošnjaci).
❌ Ukinuti su mehanizmi zaštite vitalnog nacionalnog interesa, što je omogućilo preglasavanje Hrvata u Domu naroda.

Posebno je pogubno što su naknadnim Barryjevim i Petritschevim amandmanima od početka 2000-ih Hrvati izgubili paritetnu zastupljenost i politički utjecaj u Federaciji BiH.

AKO JE TADA BILO RAZUMLJIVO POPUŠTANJE, DANAS VIŠE NIJE

Ako se u tadašnjim geopolitičkim okolnostima moglo razumjeti “popuštanje” vodstva Republike Hrvatske i žrtvovanje dijela zahtjeva Hrvata u BiH u ime viših političkih ciljeva, danas za to više ne postoje nikakvi opravdani razlozi.

✅ Hrvatska više nije pod međunarodnim pritiscima.
✅ Hrvati u BiH jedini su konstitutivni narod koji se sustavno obespravljuje.
✅ Federacija BiH faktički funkcionira kao bošnjački entitet, dok Republika Srpska ostaje nedodirljiva.
✅ Hrvatska kao članica EU i NATO-a ima instrumente za zaštitu Hrvata u BiH, ali ih ne koristi.

Vrijeme je da se Hrvatima u BiH vrati dostojanstvo naroda – onako kako su ga imali kada su branili i oslobađali BiH zajedno s Hrvatskom vojskom i HVO-om. Hrvatska ne smije nastaviti politiku ignoriranja niti prepuštanja sudbine Hrvata bošnjačkim političkim manipulacijama i volji međunarodnih birokrata.

ŠTO I KAKO DALJE?

Trideset godina nakon Washingtonskog sporazuma, postaje jasno da se koncept Federacije BiH potrošio. Ovaj entitet više nije jamac ravnopravnosti, već alat bošnjačke političke dominacije nad Hrvatima.

✅ Treći entitet – najoptimalnije dugoročno rješenje koje može osigurati političku budućnost Hrvata u BiH.
✅ Aktivnija uloga Republike Hrvatske – kao potpisnica sporazuma, Hrvatska mora pokrenuti međunarodnu inicijativu za povratak na izvorna načela. Washingtonskog i Daytonskog sporazuma.
✅ Institucionalna zaštita Hrvata – povratak mehanizama pariteta, zaštite vitalnog nacionalnog interesa i suglasnosti kod donošenja ključnih odluka.

Washingtonski sporazum, umjesto temelja ravnopravnosti, postao je alat političkog razvlašćivanja Hrvata u BiH.
Vrijeme je da se prekine s pasivnošću i da se Hrvatima u BiH vrati politička moć i dostojanstvo koje im pripada kao konstitutivnom narodu!